Garešnički kraj nije toliko poznat po vinima kao susjedni daruvarski ili kutinski kraj, a postoje mnogi razlozi zašto je to tako. Prvotno je to zbog toga što su ljudi u tom kraju imali i još uvijek imaju male vinograde u kojima proizvode vino za vlastite potrebe, a vino koje su nekad proizvodili bilo je, najblaže rečeno, različite kvalitete. No, zahvaljujući Udruzi vinogradara i voćara Garešnice koja već više od 15 godina radi na edukaciji vinogradara i razvoju podrumarstva tu su se stvari uvelike promijenile te danas, kaže predsjednik udruge Matija Žabić, u garešničkom kraju više gotovo da i nema loših vina.
- Vina koja se danas dobivaju s našeg područja su kvalitetna. Slažem se da postoji još mjesta za napredak, ali činjenica je da je unazad nekoliko godina postignut velik pomak u kvaliteti. Tome je pridonijela i naša udruga organizirajuće brojne edukacije domaćih vinogradara, posjete vinogradarima iz drugih krajeva, a pomažemo si naravno i međusobno. I dalje naši vinogradari proizvode za vlastite potrebe, nisu okrenuti tržištu. Trenutno okupljamo njih 50-ak i to su uglavnom stariji ljudi. Veseli me što i mladi pokazuju interes za vinogradarstvo i moj je cilj privući ih u udrugu – rekao nam je Matija Žabić koji je od nedavno na čelu garešničke Udruge vinogradara i voćara.
Vinogradi članova te garešničke udruge većinom su smješteni u kapeličkim i dišničkim brdima i to su manji vinogradi s otprilike od 200 do 600 trsova. U njima prevladava sorta graševina, a sve više se sadi i autohtona moslavačka sorta škrlet, no ima i rajnskog rizlinga i chardonnaya. Izdvajaju se samo dva vinogradara koji posjeduju veći broj trsova, a to su obitelj Žabić iz Kapelice i obitelj Gašparec iz Dišnika. Ima i zapuštenih vinograda i oni predstavljaju opasnost zbog moguće pojave američkog cvrčka koji prenosi bolest žuticu vinove loze i ESCU za koju trenutno nema lijeka.